Željeli mi to ili ne, ma koliko god se borili protiv sebe, ne
možemo izbjeći i promijeniti ono što volimo.
U čovjeku se kriju mnoge tajne, u očima mu vri
strast, a srce, obvijeno tvrdom školjkom, u sebi krije najljepši biser. Čovjek
jednostavno ne može birati koga će voljeti. Kao zemaljska katastrofa, desi se
ljubav. Dušu preliju ljubavne bure, a strast nam sprži svu pamet. Čovjek se
izgubi u valovima osjećaja i obično se na kraju, i uguši. A kako li je lijepa
ta smrt, kad zbog nekog imaš umrijeti ?
Dođe meni, moja prijateljica Ljubav. Dugo se nismo
vidjeli i jedva sam čekao da ju vidim te da joj ispričam što sam sve naučio o
njoj. Ona je uvijek bila zagonetka. Nikada se nije odavala svima, već samo
nekome. Svoje čini bi zasijala duboko u dušu, a pogledom bi ti izvadila srce iz
grudi. Divio sam joj se, i često je pitao: „Drugarice moja, a zašto si tako
posebna, pa te svi priželjkuju, a onda izgube“?
Moja drugarica mi odgovori: „Ja se, prijatelju,
ne mogu krotiti niti izmijeniti. Ja sam druže, jedna vatra koju svako svojim
kremenom zapali. Svačija sam, a opet, samo sam nečija. Moje iskre najjače
zabole, naročito kada oprže dušu. Kasnije ih gase suze, no kažu da su im draži
ožiljci moje vatre već prolazna satisfakcija sopstvene suze. Međutim, ljudi nisu svjesni da se plamen mora
držati zagrijan, u protivnom, gasi se, ostavljajući žar koja teško daje stare,
istinske vatre. A najžalosniji su mi oni, druže, koje pale one vatre, a znaju
da se njome ugrijati ne mogu. Protiv mene se ne može, jer ste svi vi-ja, a od
sebe ne možete pobjeći jer na kraju, nije bitno ko gleda i gasi vašu vatru, već
s kim je palite.“
Gledajući u moju prijateljicu, pažljivo sam slušao
svaku riječ i divio se njenoj smjelosti. Dugo čovjeku treba da shvati njene riječi,
jer njenim kosmosom treba dugo ploviti da bi našao zvijezdu.
Poslije njenih
riječi, bacih se na razmišljanje: Jesmo li mi ti koji određujemo koga i koliko
ćemo voljeti, ili je u to umješana neka veća sila ? I jesmo li zaista u
mogućnosti voljeti onoga koga želimo?
A mi iskre trošimo uzaludno, jer imamo onog koga ne
volimo, a volimo onog koga nemamo...
Nema komentara:
Objavi komentar